U kontekstu projekata koji se financiraju bespovratnim sredstvima EU, održivost projekta označava nastavak djelovanja rezultata i ciljeva projekta i nakon formalnog završetka, odnosno završetka financiranja ugovornog tijela.

DATUM: 30.05.2018.

Održivost projekta važna je jer donatoru, odnosno ugovornom tijelu, daje do znanja da financira projekt čiji će rezultati utjecati na zajednicu u kojoj je projekt proveden i nakon njegova završetka. Tako će se ujedno osigurati trajnost i dugovječnost pozitivnih promjena koje nastaju provedbom projekta, ali i osigurati da projekt bude smješten u kontekst i problematiku zajednice u kojoj se provodi.

Ocjena održivosti projekta

Ocjena održivosti se u pravilu daje u sklopu cjelokupne ocjene projekta, iako u načelu ona nastaje u određenom periodu po završetku projekta. Međutim, sustavno praćenje različitih faktora nužan je uvjet za ostvarivanje pretpostavljene održivosti. Takvo praćenje uključivat će praćenje financijske održivosti, stanja opreme, institucionalne kapacitete, partnerstva, utjecaj na okoliš, društveni utjecaj, prihvatljivost itd. Na temelju praćenja navedenih faktora sustavno se izrađuju i provode preporuke za eventualne promjene u opsegu i načinu provedbe (u smislu upravljanja, financiranja itd.) kako bi se osigurala efektivna provedba i ostvarenje održivih rezultata.

Da bi se osigurala održivost, kroz cijelu je provedbu potrebno sustavno praćenje i preispitivanje aktivnosti i ciljeva. Ukoliko za to postoji potreba, djeluje se na problematične aspekte održivosti:

1. Financijska održivost – odnosi se na financiranje tzv. follow-up aktivnosti odnosno na izvore prihoda za operativne troškova i troškove održavanja. Potrebno je pratiti novčani tijek, potencijalne opasnosti i dodatne prilike za financiranje, potencijalne probleme prihvatljivosti troškova i povrata, nastanak dobiti itd. Primjerice, ukoliko je izrada web portala bila jedna od glavnih aktivnosti diseminacije rezultata i komuniciranja s javnošću, tko će održavati stranicu nakon završetka projekta i kako će se pokriti troškovi održavanja; ako je razvijen novi edukacijski program, hoće li se on nastaviti nakon završetka projekta, kako će se financirati njegovo izvođenje itd.
2. Tehnologija – potrebno je posebno pratiti da primijenjena tehnološka rješenja budu prihvatljiva i održiva (odnosno dugoročno iskoristiva);
3. Okolišna održivost – iako načelno nije u fokusu projekata koji se ne bave ovom temom ili temom koja se oslanja na zaštitu prirode i okoliša te energetsku i klimatsku održivost, okolišnu održivost vrlo je jednostavno uočiti ili/i u projekt ugraditi „zelene“ aktivnosti u svom radu, kao što su korištenje obnovljivih izvora energije, smanjenje emisije ugljičnog dioksida, učinkovito korištenje energije itd.
4. Institucionalno jačanje – potrebno je pratiti i inzistirati na djelovanju na razini politika te provedbu aktivnosti edukacija i treninga. Održivost na razini promicanja javnih politika, odnosno policy dimenzija odnosi se na poboljšanje stručne prakse, zakonodavstva, uvođenja novih metoda rada itd. Iako projekti nemaju uvijek ovu dimenziju, poželjno je razmisliti jesu li diseminacijski kanali koji se koriste na projektu dostatni da dovedu do promjene na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini.

Kvalitetni sustav praćenja potreba

Iz projekta mora biti jasno da su aktivnosti opravdane i neophodne za postizanje ciljeva, da su sagledane u odnosu na troškove, predstavljaju dodanu vrijednost za ciljne skupine i da se može utvrditi efektivnost troškova u odnosu na rezultate koji će se postići.

Također, kada se radi o održivosti, treba obratiti pozornost na to da kvalitetan sustav praćenja ne smije biti fokusiran na potrebe donatora ili kreatora politike, već treba pratiti potrebe ciljnih skupina, krajnjih korisnika, provoditelja projekta i njihovih partnera. U suprotnom, može se očekivati slabiji efekt ostvarenja rezultata i koristi, slabiji razvoj lokalnih kapaciteta, a samim time i neodrživost projektnih rezultata i koristi.