ŠTO ZNAČI BITI DRUŠTVENI PODUZETNIK

Od devet kriterija koje društveni poduzetnici moraju zadovoljavati posebno se ističe onaj o reinvestiranju čak 75% ostvarene dobiti u razvoj poslovanja.

DATUM: 30.05.2018.

Svi odmah pomisle kako sve što zarade moraju dati nekome drugome, umjesto da reinvestiranje dobiti shvate kao ulaganje u samoga sebe kroz ulaganje u zajednicu. Naime, reinvestiranje dobiti u rast i razvoj poduzetničkih aktivnosti ostvaruje se npr. širenjem poslovanja, edukacijom zaposlenika, stvaranjem novih radnih mjesta i/ili poticanjem pozitivnih projektnih aktivnosti u zajednici u kojoj poslujemo te posljedično obogaćuje naše poslovanje te osigurava zdravu okolinu za daljnji razvoj.

Kada bi svi današnji poduzetnici više novca ulagali u ljude, njihov razvoj i realizaciju ideja nego u vlastita materijalna postignuća, društvo u cjelini bi bilo puno sretnije i zadovoljnije.

Društveno poduzetništvo kao novi način poslovanja predstavlja kombinaciju poduzetničke prakse i vrijednosti usko povezanih s društvenom odgovornošću i načelima zaštite okoliša.

Iako, kao i drugi poduzetnici, obavlja djelatnost proizvodnje i prometa robe ili pružanja usluga ostvarujući dobit na tržištu, društveni poduzetnik ima mjerljiv pozitivan utjecaj na okoliš i lokalnu zajednicu, odnosno na društvo u cjelini, a njegov primarni cilj nije povećanje profita, već ispunjenje društvenih zadaća, rješavanje problema zajednice te pomaganje onim skupinama u društvu koji su u riziku od društvene isključenosti.

Na žalost rijetki poduzetnici ulažu u dugoročno održive procese misleći pritom i na okoliš te općeniti utjecaj svojih poslovnih aktivnosti na društvo. Previše fokusirani na novac i zaradu zaboravljaju se ostali resursi koji omogućavaju da se novac i dodana vrijednost uopće stvore.

Primjer razlike društvenog i običnog poduzetništva

Konkretan primjer iz prakse je poduzetnik koji se bavi printom velikih jumbo plakata. U njegovom poduzeću radi desetak radnika. Na samom ulasku u zgradu osjeti se intenzivan miris boje koji ulazi u svaku poru. Radnici rade u prizemlju, bez zaštitnih maski, po osam sati dnevno udišu boje. Direktorov ured je na prvom katu, manje izložen, ali je miris i dalje intenzivan. Čuvši za mogućnost dobivanja bespovratnih sredstava iz EU fondova pozvao nas je na sastanak.

Njegova je namjera bila modernizacija poslovnog pogona i nabavka eko printera koji koriste manje štetne boje i manje zagađuju okoliš, no razlog njegovog interesiranja za bespovratna sredstva i ovaj projekt su bila isključivo financijske prirode. U nijednom trenutku se nije osvrnuo na problematiku korištenja takvih boja u radu kao ni na njihov utjecaj na okoliš prilikom spremanja otpada.

Ovdje govorimo o poduzetniku koji nema svijest o poduzetničkim aktivnostima koje znatno utječu na zdravlje njegovih radnika kao ni na zdrav okoliš u neposrednoj blizini njegove tvrtke. Društveni poduzetnik bi ovom slučaju po “defaultu” pristupio drugačije i nastojao pronaći zdrav balans između financijskih, okolišnih i društvenih učinaka njegovih sadašnjih i budućih aktivnosti na širu zajednicu.