Kompenzacija, cesija ili asignacija

Plaćanja bezgotovinskim putem osim bankovnih transfera može biti i putem različitih dokumenata u koje svaka strana daje privolu da se njegov dug ili potraživanje zatvori.

Dokumenti kojima se vrše bezgotovinska plaćanja najčešće su kompenzacija ili prijeboj, cesija ili ustupanje potraživanja i asignacija ili prijeboj duga.

Kompenzacija

Pod prijebojem ili kompenzacijom podrazumijeva se prebijanje potraživanja koje dužnik ima prema vjerovniku s onim potraživanjem kojeg vjerovnik ima prema dužniku. Kompenzacija mora imati najmanje 2 strane, s time da vi morate istovremeno imati otvoreno i potraživanje i dugovanje sa strankom s kojom radite kompenzaciju.

Kompenzirati se može samo iznos koji je došao na naplatu i iznos koji dogovore obje strane, a ne smije biti veći od najmanjeg potraživanja/dugovanja. Npr. ako vam je kupac dužan 10.000,00 kuna, a vi ste njemu kao dobavljaču dužni 5.000,00 kuna, tada kompenzacija može ići na maksimalan iznos od 5.000,00 kuna.

Primjer kompenzacije:

Cesija

Cesija podrazumijeva ustupanje potraživanja. To je ugovor između postojećeg vjerovnika (cedent) i novog vjerovnika (cesionar) kojim postojeći vjerovnik ustupa tražbinu koju ima prema svom dužniku (cesusu) novom vjerovniku (cesionaru).

Ovaj oblik se koristi kada vi dugujete jednom dobavljaču, ali on vama ne duguje ništa. Dok s druge strane vi imate potraživanja od kupaca koji su voljni umjesto vas platiti vaš dug tome dobavljaču.

U cesiji možemo naći 3 strane:

Cedent (vjerovnik) – onaj koji trenutno ima potraživanje i želi ga ustupiti nekom drugog. On je ujedno i dužan cesionaru, ali cesionar nije dužan njemu.

Cesus (dužnik) – onaj koji je trenutno dužan Cedentu, ali će nakon sklopljenog ugovora o cesiji biti dužan isti iznos Cesionaru.

Cesionar (novi vjerovnik) – onaj koji će nadalje potraživati dugovanje od Cesusa.

Primjer cesije možete pronaći ovdje.

Asignacija

Asignacija podrazumijeva ustupanje duga. To je izjava kojom jedna osoba (uputitelj ili asignant) ovlašćuje drugu osobu (upućenika ili asignata) da za njezin račun ispuni nešto trećoj osobi (primatelju upute ili asignataru), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime.

Prihvaćanjem asignacije nastaje novi obvezno pravni odnos koji se sastoji od obveze asignata da ispuni novčanu obvezu prema asignataru. Za razliku od cesije, kod koje cesionar stječe onakvu tražbinu kakva je pripadala cedentu (sa svim pripadajućim pravima i obvezama iz osnovnog posla između cedenta i cesusa), kod asignacije nastaje potpuno novi, neovisni obveznopravni odnos između asignatara i asignata u kojem postoji samo obveza plaćanja novčanog iznosa naznačenog u asignaciji.

Primjer asignacije možete pronaći ovdje.